obrtnik ili najamnik

 

Kako pjesma kaže... u mom selu širok šor, blato je... naravno ima i svoj ovogodišnji nastavak.

Doduše, imale smo sreće sestra i ja, jer prilikom sadnje vrta ove godine nije pada kiša, a bilo je i relativno toplo.

Sve je prošlo gotovo savršeno... pa sve osim toga što je ovaj put vrt dva puta veći.

Imamo zdušnu pomoć susjede koja živi kraj nas, ali kad bi vam rekla koji nam je zbroj godina, ne samo da bi to bio jedan vrlo visok broj, nego bi svi po malo sa podsmijehom pomislila da su nam budući uspjesi vrlo upitni.

Usprkos tome, nekim čudom, ili jednostavno onim što priroda čini sama od sebe, za neko vrijeme naš vrt se ozeleni i mi oduševljeno ustanovimo da će u njemu zaista biti svega.

Koliko god nas sprječavaju udaljenost, drugi poslovi ili ponekad nemoć, vrt kao da raste sam od sebe.

Iako sada imam nešto malo manje vremena nego prošle godine, odlazim gotovo svaki tjedan vidjeti što se tamo događa.

Moja sestra se ljuti kada se našalim da sam u svom obrtu gazdarica, a kod nje nadničar, ali zapravo je to istina.

Nije ni važno, mene veseli, nju veseli još više, pa čak i našu bakicu koja mi pomaže (bolje rečeno ja pomažem njoj).

Počupam grašak, koji danima nakon toga čistim dok mi ruke ne utrnu.

Kopam krumpire i ne mogu se ne sjetiti pjesme zlatica mi u krumpire stigla...

Vežem paradajz...

Dok naravno i na polje ne stižu narudžbe za popravke i raznorazne druge aktivnosti.

Čak neki dan sestra i ja po pljusku beremo višnje jer je šogor pripremio rakiju za višnjevac.

Jupi.

Pa si mislim, ma nije važno jesi obrtnik ili najamnik, i tako si na kraju „crnac” što bi se reklo u našem žargonu. Samo ovaj puta to nije ni negativno ni naporno, nego više nekako dobro za dušu i tijelo.