mjesto gdje se okreće novac - buđenje

 

Kad sam pisala priču o našem malom selu kao mjestu obrtnika kroz povijest, ni u snu nisam mislila da ću se i ja upisati u isti registar.

Samo još jedan dokaz da te život neprestano iznenađuje.

Odlično.

 

Ono što sam već napomenula nekoliko puta da mi se unazad godinu dana život vrti kao na ringišpilu, ali ovo je zaista neki novi level. Vjerovala sam ja u sebe, kao i meni bliski ljudi, ali… toliko toga me iznenadilo. Najviše od svega, ljudi koje površno poznajem, ili koji su za mene tek nedavno čuli, pa čak i oni koji me ponovno upoznaju. Svi ti ljudi čini se tako oduševljeni, vjerojatno kako tko iz kojeg razloga, a opet sve me to gurnulo snažno naprijed.

 

Ima taj neki duh ili ne znam kako bi to nazvala, koji postoji u ovakvim malim mjestima. Možda zato što se većina ljudi poznaje. Svi su ti spremni pomoći, u možda naoko malenim stvarima. Meni one ipak puno znače.

A onda je tu i ta stvar (što bi rekao moj stariji brat) da živim na staroj slavi. Ovaj puta ne na svojoj, nego svojih predaka. U našoj obitelji nekoliko generacija žena bavilo se šivanjem na ovaj ili onaj način. Pa kad se netko i začudi ovome čime sam se odlučila baviti, netko mu već spremno kaže „pa mama joj je bila šnajderica, halo!“

Doduše to ni izdaleka ne znači da sam blizu toj tituli. Još ću trebati puno rada, snage i volje, da se približim nečem tako ozbiljnom. Ono što je najvažnije ne fali mi motivacije da pokrenem svoj mali obrt i malo po malo krećem naprijed.

 

O tome da li je ovo mjesto gdje se okreće novac pokazati će vrijeme. Sve ostalo je na meni, a to me unaprijed raduje… 

I da, konačno sam shvatila zašto me ljudi gledaju s dozom divljenja i iznenađenja. Nedavno mi je netko u prolazu rekao „pa, stvarno si hrabra“ Ne znam treba li mi to imponirati ili me plašiti, nije ni važno… što bi rekli stari latini: Sreća prati odvažne, zar ne?

Don't be trap in anyone else dream

 

 

Svatko od nas želi biti ona posebna jedinka. Poznata, prepoznatljiva, jedinstvena… Koliko to zaista uspijevamo je pitanje... zapravo, bolje rečeno, ponekad samo u našoj glavi.

 

Ali, da bi bili sretni, nekada ni to nije važno. Pa makar bili jedini koji to mislimo.

Bolje i to nego da živimo nečije tuđe želje i snove.

Sve je bolje od toga.

 

Jer… svaki pa i najmanji uspjeh je tvoj, pa tako i ogromna sreća koja te obasja kao sunce. Ali i svaki neuspjeh, dani i dani rada i učenja… Nije ni važno ti znaš da je to tvoj put. I to ti nitko ne može oduzeti.

 

Ono što je bolje čak i od svega toga su nasmijana i ponosna lica ljudi oko tebe koji ti vjeruju. Ljudi koji vide da svijetliš i onda kada ti ne vidiš, pa te to gura naprijed takvom silinom da se bojiš nećeš li poletjeti.

 

I nije važno koliko imaš godina, koga si spola ili bilo što drugo. Svoj si. Nisi više spavač. Cijeli jedan prekrasan svijet otvorio se pred tobom. 

Tvoje je samo da zažmiriš i skočiš.