Svatko od
nas želi biti ona posebna jedinka. Poznata, prepoznatljiva, jedinstvena… Koliko
to zaista uspijevamo je pitanje... zapravo, bolje rečeno, ponekad samo u našoj
glavi.
Ali, da bi
bili sretni, nekada ni to nije važno. Pa makar bili jedini koji to mislimo.
Bolje i to
nego da živimo nečije tuđe želje i snove.
Sve je bolje
od toga.
Jer… svaki
pa i najmanji uspjeh je tvoj, pa tako i ogromna sreća koja te obasja kao sunce.
Ali i svaki neuspjeh, dani i dani rada i učenja… Nije ni važno ti znaš da je to
tvoj put. I to ti nitko ne može oduzeti.
Ono što je
bolje čak i od svega toga su nasmijana i ponosna lica ljudi oko tebe koji ti
vjeruju. Ljudi koji vide da svijetliš i onda kada ti ne vidiš, pa te to gura
naprijed takvom silinom da se bojiš nećeš li poletjeti.
I nije važno koliko imaš godina, koga si spola ili bilo što drugo. Svoj si. Nisi više spavač. Cijeli jedan prekrasan svijet otvorio se pred tobom.
Tvoje je samo da
zažmiriš i skočiš.
Nema komentara:
Objavi komentar