čadak ni na nebu, ni na zemlji

 

Bila je ta neka bajka istog naziva, ali ja se više ne sjećam točno o čemu se radilo. Sad to nije toliko ni bitno.

Zapravo, vidjela sam ovu sliku sasvim slučajno i ona me podsjetila ne neko drugo vrijeme. I ne samo slika, nego povratak na selo i na imanje moje sestre.

 

Na slici nije čardak, bar koliko se meni čini, nego nekakve popratne zgrade, kakve su se nekada nalazile na svakom seoskom imanju.

Iste takve, sada samo polu srušene, nalaze se i na ovom našem ladanju.

Sada ni u kući ne postoji ništa, a kamoli u njima, ali ja se vrlo dobro mogu sjetiti onih starinskih kola u koje je moj stari tata uprezao konja i vozio nas u obilazak sela.

Mogu se sjetiti i kazana za pečenje rakije i voćnjak koji doduše i sada postoji, ali većina šljiva je srušena jer su bila zaista stare.

 

U dvorištu je još uvijek svinjac i stari bunar. Nadam se da u njemu ima vode, jer nekako ćemo morati dovesti vodu do tog našeg vrta.

 

A onda se sjećam i čardaka iz dvorišta dede starog i trapa u kojem su se skladištili krumpiri i mrkva.

Pa kokoši koje su šetale istim tim dvorištem i pijetla koji je znao i napasti koji od nas djece.

Sjećam se berbi kukuruza i starog tavana na koji smo nekada u sepetima nosili kukuruz i kako bi mi navečer već bilo plavo rame.

Sjećam se kupljenja šljiva koje smo svi mrzili, ali kad bi deda stari ispekao rakiju i koji kukuruz i tako smo svi već bili omamljeni, pa smo svi to već zaboravili.

Sjećam se i svinjokolja, na kojem je uvijek radila jedna te ista vesela ekipa, doduše već oko podne pomalo pripita, ali tako je to kod nas u Slavoniji…

 

I… nekako me hvata nostalgija za tim starim, dobrim vremenima. Ali evo vratim ih bar ponekad u ovim mojim pričama, u tih nekoliko sati kada odemo na sestrino imanje, čak i šivajući moje sitnice koje me vraćaju u isto to vrijeme. Što je najvažnije, moj mir se nalazi tu negdje u svemu tome.

šorom šajke, a svemirom Lajke

 

E da mi je nekada davno netko rekao da ću kopati bašču dok se bude vozio rally (i to WRC) ne bi mu povjerovala ni pod razno. Ali, eto, svašta je u životu moguće.

 

Nije ni važno, ja sam se svojih deset godina nauživala, sada neka mlađi nastave. Ja sam sretna i s ovih nekoliko video isječaka koje sam pogledala, samo tek toliko da mi digne oktanski adrenalin i vrati miris benzina i spaljenih guma.

 

I tako brat i ja lagano kosimo danas, iako nemam pojma pa mi svako malo kaže „smanji gas“ ali ja kao da se i ovdje pravim da sam na rally-u.

 

Kosim ja, kad li evo ti nekog čovjeka, kaže došao me malo zamijeniti. Nema problema, ionako nisam baš neki stručnjak, i iako nemam pojma tko je prepuštam mu alat.

 

Autom sam prošla preko tuđe zemlje da bi došla do naše, ali ni tu nema problema, jer moj brat je seoski učitelj, a susjedi su njegovi bivši učenici. Tako je to bar u ovom selu; učitelj, svećenik, policajac i doktor su još na cijeni. Nekada je svaka obitelj trebala imati bar jednoga, a ponekad i sve.

 

Naša je jedna od tih… pa recimo. Jedan brat je učitelj, jedan je bio skoro svećenik, ali svakako policajac, a sestra doktor nauka. Ja sam ionako bila crna ovca. A i to mora netko, zar ne?

***

Nego, eto nas za par dana opet u radnoj akciji, brat i nećak spremni za košnju, a ja ću sva nadobudna posaditi jedno sto sadnica koje mi je poslala sestra. Uspjela sam otprilike tri puta zamahnuti motikom, posaditi nekoliko sadnica i iščupati tu i tamo koju travku kad ni od kuda opra nas pljusak. Pa, kad te neće, neće te, to je uvijek bilo tako.

 

Sva sreća ne žuri nam se nigdje. Barem dana ima, a ionako je uskoro dan rada pa treba feštati, a ne valjda raditi. Logično.

***

Vrhunac mojih poljoprivredničkih sposobnosti je kad odem na to naše polje sama. Okopam tu i tamo koju gredicu, pa odustanem kad sam odsjekla više stabljika nego trave. Posadim još koju sadnicu kojih je moja sestra poslala u izobilju. Ne traje to dugo, ionako me već nešto uštekalo u leđima, pa mislim da je za danas dosta.

Uostalom koliko god nemam pojma o svemu tome, nadam se da ću s vremenom naučiti.

 

Dok trčkaram do dučana u potrazi za ručkom, netko iskusan mi kaže da nije baš tako vruće danas, ali ako ništa drugo i u polju moraš pokazati neki stil, pa makar i s nećakovom Fruit of the Loom t-shirt majicom.

 

I tako, lagano čekam novu avanturu kad moja sestra dojuri puna planova i elana. Ionako ne mogu zamisliti bolji način rekreacije i boravka u prirodi. 

All inclusive.