žena iz pakla

 

Vratili smo se s odmora čili i veseli, vrijeme je da još ovaj jedan tjedan godišnjeg utrošim na nešto korisno. Već duže vrijeme planiram okrečiti našu malu kućicu. Nije da je prošlo dugo od zadnjeg krečenja, nego naprosto treba malo osvježiti prostor. S obzirom da sam čak i za rođendan dobila sredstva namijenjena za tu misiju, krećem u akciju.

 

Za sada mi je kao pomoć na raspolaganju samo moj jedinac, a on nije ni malo oduševljen tom idejom. U početnoj fazi kupujem sve potrebne i nepotrebne stvari, posuđujem od brata četke, kante i sijaset ostalih kerefeka… Drži me početno oduševljenje i elan, pokušavam ga prenijeti i na sina, ali to ne izaziva nikakve efekte.

 

I dolazi dan kada počinje operacija krečenje. U pomoć nam stiže još i bratov sin. Svi smo spremni k'o zapete puške. Miješaju se boje, peru četke i valjci, postavljaju najloni….Vani je temperatura preko +40, a unutra bar još toliko. Uvjeti za bilo kakav posao su nenormalni, ali ja ne odustajem. Do podneva je bilo još Bože pomozi, ali poslije toga su se svi izgubili. Oko tri završavam za taj dan, mislim si, drugu ruku ću baciti sutra, pa ne moram se ubiti.

 

Sutradan ustajem rano, i nastavljam gdje sam stala, ali pomoći više nema. Pokušavam sina animirati na sve moguće način (molim, kumim, vičem, ništa ne pomaže). Zavalio se u drugoj sobi pored ventilatora i meditira. Kaže: ja ne mogu ništa, ambrozija me ubija, pogotovo na ovoj vrućini. Mislim si, Bože mili, baš imam dara za odabrati vrijeme za teške poslove, pa odustajem i ja i slijedeća tri preostala dana godišnjem pokušavam doći sebi.

 

Znači, okrečili smo na jedvite jade jednu prostoriju u kući, gotovo sam ubila jedinca koji diše na škrge od napadaje ambrozije. Skoro me ubila struja, jer sam prekrečila pokidanu utičnicu. Ubija me upala mišića, jer se inače baš ne krećem, i na to sve me iskritizira kolegica kojoj se žalim, jer kaže da se lijepo ponudila da mi pomogne.

 

Ma, ne trebam ja nikoga da mi pomogne, sve ja to mogu sama...

 

Za dva tjedna dolazi ona i još jedna kolegica, bez najave i sa svom svojom opremom i kažu da su mi došle okrečiti ostatak. Izgleda da ipak nisam ni ja najpametnija na svijetu. E, ali je problem što sada uglavnom rade njih dvije, a mene je napala južina i samo se selim s kreveta na stolac pa nazad.

 

Ako nekima još nije jasno, ja sam stvarno žena iz pakla, ali šta da radim. Sva sreća oko mene ima nekih dobrih ljudi koji me očigledno poznaju puno bolje nego što sama sebe poznajem.