mjesto gdje se okreće novac

 

Sve nešto razmišljam ovih dana o još jednoj ideji, samo ako nađem vremena.

Ovo naše selo, za koje pjesma ironično kaže „mjesto gdje se okreće novac“ zapravo nije uvijek bilo ovako jadno. Ne morate vjerovati, ali ovdje se stvarno okretao novac i mnogo više od toga.

 

Nije taj naše dvorac ovdje samo kao ukras, nekada su u njemu živjeli ljudi. Ljudi od značaja za cijeli kraj.

S tog dvora, tj. staklenika, uzgajalo se i otpravljalo cvijeće nadaleko.

Kraj njega su postojale tzv. Mailathove štale, sa rasnim konjima.

Iz tog dvorca i štala, organizirao se lov za neke visoke uzvanike koji su ih posjećivali, pa čak i samog cara.

 

Sam dvorac, naravno uz ljude koji su bili ispred svog vremena, bio je više nego dobro opremljen. Sa centralnim grijanjem i centralnim usisavačem, kuglanom u podrumu i prekrasnom rezbarenom unutrašnjošću.

Oko njega park koji i danas postoji, sa staklenikom, voćnjakom i rasadnikom, s bezbroj unikatnih vrsta.

 

A to sve bila je recimo odskočna daska za nešto što se kasnije razvijalo. Kako čujem iz priča starijih stanovnika, naše selo u gotovo svakoj kući imalo je nekog obrtnika.

Nekih od njih i ja se sjećam, ali baš te neke stvari me posebno zanimaju, pa ću odvojite vrijeme kad bude odgovaralo i mojim sugovornicima i meni početi zapisivati sve što oni znaju.

Naročito da mi se ne bi dogodilo ono kad sam poželjela istražiti porodičnu vrlo zanimljivu prošlosti, a svi koji su nešto o tome znali već su pomrli.

Svako mjesto zaslužuje da se njegova povijest zabilježi, a mjesto su ljudi koji ga ožive i učine baš takvim kakav je.