krugovi

 

Majicu koju sam danas nosila, objesila sam u ormar i nikada je više neću odjenuti. Možda će se činiti glupo, ali ona na neki način predstavlja i kraj i novi početak.

 

Zatvorila sam jedna vrata i već sad vidim tolika nova pred sobom. Ne znam što će biti iza njih. Možda neki novi ljudi, novi događaji, nove avanture, ali najbitnije tolike nove mogućnosti.

 

Ne pravim planove, nisu mi potrebni, živjeti ću svaki dan onako kako mi život donese. Možda sam morala doći u ove godine da to naučim. I što god od sada bude oslanjati ću se na to da uživam u svakom trenutku.

 

Ne mogu reći da ni do sada nisam uživala, prije bi rekla da nisam iskoristila sve svoje potencijale. Sada je došlo to vrijeme. Jer ako sam išta naučila kroz život, sve se događa s razlogom i u točno određeno vrijeme.

 

Kako vrijeme bude prolazilo blijedjeti će uspomene na protekle godine, ljude, događaje… i sjećati ću se uglavnom samo dobrih stvari. A tako to treba i biti. Znam to iz iskustva od nekih drugih, sada se čini, davnih mjesta, vremena i ljudi.

 

A znam i još nešto… da se vratim na onu majicu s početka i ove moje ljude koje sam sada ostavila iza sebe.

Da… neću je više nikada odjenuti jer miriše na njihove zagrljaje za kraj.

Zagrljaje i mirise koje je jedino vrijedno što sam od tamo ponijela.