krug se uvijek zatvori

 

Nije ova korona donijela samo loše. Ja sam baš naprotiv upoznala puno nekih novih zanimljivih ljudi.

Tako jednog dana nađem se na nekom druženju kod prijatelja i pridruži nam se jedna vrlo zanimljiva bakica.

Mislim, po godinama to sigurno jeste, ali njen izgled i ponašanje odaje curicu koja još uvijek odbija odrasti.

 

I tako priča se o svemu i svačemu, vraćamo se gotovo pola stoljeća unazad (možda i više). Zagrijavamo se nekim slatkastim, rekla bi ženskim pićima i smijemo do suza. Ona prepričava tako zanimljivo i duhovito da se ne primjećuje velika razlika u godinama za stolom.

 

Nehotice, ili možda baš zato što je ona već desetljećima udovica, priče se stalno vrte oko groblja. I što bi u Maratoncima rekli, smrt je prijelazna bolest, što se ne bi malo šalili i na taj račun.

 

Između ostalog priča nam kako joj je netko savjetovao da se jedne nedjelje lijepo obuće, sjedne na bus i ode do naše slavonske metropole na groblje. Pa pita ona, „I što ću onda?“ A savjetodavac nastavlja… „Pa lijepo dođeš tamo, nađeš nekog djedicu kome je nedavno umrla žena, i tako malo pitaš, pa od čega je umrla, pa eto je li mu teško, pa sve tako lijepo polako… i onda slijedeće nedjelje opet, pa opet… i eto ga, uskoro ćeš se sigurno udati.“

A opet, ako uzmemo u obzir da žene puno duže žive male su joj šanse, ali tko sad pita za sitnice.

 

Mi se smijemo kao ludi, iako ideja nije ni tako loša, osim toga obećam joj da ne mora na bus, neka samo kaže kad hoće ja ću je odvesti.

 

I tako to poslijepodne vrlo ugodnog čavrljanja, prepričavam danima, dok ne počne nešto čudno.

Počinju se redati sahrane, jedna za drugom. Prva, druga, treća, četvrta… i ja stvarno na jednoj od tih sahrana završim baš na onom groblju koje je spominjano u njenoj priči. Sjetim se opet svih tih naših priča pa pomislim da smo možda malo pretjerali.

Ali kada joj to spomenem na slijedećem druženju, kaže ona meni, „Pa nije baš lijepo od tebe, a mene si zaboravila povesti!“

 

Istina, žena je totalno u pravu, i iako je još uvijek nisam povela, jednog dana sigurno hoću. Ako ništa drugo, s njom nikada nije dosadno, pa vjerujem neće biti čak ni na groblju.