život ide dalje

Postoje te neke priče koje su tu negdje u nekom kutku moga srca koje ću možda jednog dana napisati. Postoje neke koje vjerojatno neću napisati nikada. Kao što postoje ljudi koje neću upoznati. Mjesta koje neću posjetiti…

 

Ali… ovo je jedna koja je sama odabrala svoje vrijeme.

Kad malo bolje razmislim, sve moje priče odaberu to neko svoje vrijeme. Gotovo kao da žive svoj život samostalno, neovisno o meni. Moje je samo da ih prenesem i možda taknem i nečije misli i srce.

Možda je ovo konačno jedna priča o meni, a ne kao do sada o drugim ljudima, za druge ljude… na početku za njih nekoliko, pa njih nekoliko desetina, stotina, tisuća, stotina tisuća… koji su ih pročitali.

 

Priča o meni ne zahtjeva neke specijalne riječi. Ja sam jedna sasvim obična osoba. Jedna vrlo jednostavna osoba. Nastojim živjeti život onako kako su živjeli moji stari. Život bez nekih posebnih filozofija. Onakav kakav mi koji dan donese.

 

Primam energiju ljudi oko mene čak i onda kada je ne želim. Primam i njihove priče, koje kao da od onda postaju i moje. U svakoj mojoj priči djelić je mene, ali i toliko dijelova drugih ljudi. I onda kada to najmanje želim tuđe želje i misli uvukle se u moje priče. I ja ih pričam i pričam, i znam da nikada neću stići ispričati sve. Naravno, pa ne bi ni trebala, ima tu i drugih ljudi koji rade isto što i ja.

Samo, nekada osjećam da su sve ove priče tek površina, da će doći dani kada ću posegnuti malo dublje, malo dalje, sve dok ne stignem do ponekih tamnih i ružnih kutaka. Ali nije još došlo vrijeme. Nije taj čas. Jer, moje priče pišu se same, samo kroz moje misli i moje ruke… i teku, teku sve do ljudi kojima su namijenjene.

 

Volim kad mi poznati i nepoznati ljudi uzvrate ponekom pohvalom ili kritikom. Volim čuti njihov glas u mojim pričama. Valjda ih zato i pričam, jer te moje priče zato su namijenjene. Svi ti ljudi nalaze se u njima i imaju pravo na njih bar koliko i ja.

Da… ako sam do sada život vidjela kroz glazbu… sada ga vidim i kroz riječi… i ne mogu biti više zahvalna za to.