vlakovi

 

Vlakovi su još jedna stvar koja me uvijek veseli. Čudno, jer dok sam kao mlada puno putovala, nisam voljela ni vlakove, ni automobile, niti bilo koja druga prijevozna sredstva.

 

Sada kad god vidim vlak izmami mi osmjeh na lice. Nisam sigurna zbog čega točno. Možda zato što donose neke nove okuse i mirise iz daljina, a možda zato što nose tolika sjećanja.

 

... kad mi se na jednom putovanju razbila boca cikle i razlila po bijelom kaputu nepoznate djevojke...

 

... kad smo kao klinci putovali na ekskurziju prvi put noću i mislili kako je divno biti mlad. A onda od sve djece učiteljica je baš mene izabrala da spavam s njom u sobi. Svih sedam dana kada sam prvi puta trebala biti slobodna. Shit...

 

...kad je naše najstarije dijete bilo sasvim malo i nas dvoje smo putovali prvi puta vlakom. Igrao se i kad mu je dosadilo kaže “Teta, vidi kako leti avion” i baci avion igračku kroz prozor jurećeg vlaka. Isto tog vlaka koji je šogor čekao puna četiri sata, jer smo zapeli u snijegu kao u romanu Mate Lovraka...

 

... ili kad su mene i četvero djece s 11 kofera strpali u pretrpani vlak. U kojem smo većinu vremena proveli stojeći kao čaplje na jednoj nozi. A onda gotovo pred kraj putovanja, kad smo ugrabili mjesta i konačno sjeli, toliko sam bila živčana da sam ošamarila jedno od djece koje je pretjeralo sa zadirkivanje drugoga. Čovjeku u kupeu koji me pogledao s nevjericom samo sam rekla “ja mu nisam ni mama”, pa se jadan skupio u kut kao da ću svaki čast skočiti i na njega...

 

... i jedna od bolji avantura, kada idemo jedan nećak i ja po drugoga koji treba doputovati vlakom u goste. On mrtav hladan zaspi i vlak ga odveze dalje od stanice na kojoj smo čekali. Sva sreća dijete koje je samom ima navigaciju, pa krenemo autom juriti za vlakom. U svemu tome, uspijemo mobitelom dozvati i probuditi ovog koji je zaspao i on siđe na slijedećoj stanici. Mi ga pokupimo u nekoj nedođiji, pa svi sretni krenemo kući...

 

.... a ovo su samo neko od stotina doživljaja kojih se sjećam. I iako i dalje ne volim putovati, volim vlakove, možda usprkos tome ili baš zbog toga, tko će ga znati...