Stoljećima
su razni mudraci pokušavali odgonetnuti što je mudrost i malo se osjećam nedostojna
razgovora o tome, ali moja urođena tvrdoglavost ne da mi mira pa evo ipak
lamentiram.
S obzirom da
imam već neke godine, stvarno sam čula svakojake definicije, a iskreno dugo na
to nisam obraćala ni pažnju.
Život nas
melje i tjera da jurimo naprijed i naprijed, pa zaboravimo na mnoge stvari, što
ne bi i na mudrost.
E, ali ove
moje godine na svu sreću nagnale su me da se malo po malo pozabavim i time.
Kroz posao
najprije, pa i kroz život upoznala sam zaista puno ljudi. Znači, baš puno.
Rijetko tko od njih pričao je o mudrosti, ali iz svih njihovi iskustava i
energija koje sam skupljala, priča se zapravo gotovo uvijek vraćala na to.
I ono kako
živjeti, odgojiti dijete, odnositi se prema ljudima, uživati, žalovati, biti
sretan…
E to… svatko
od nas želi biti sretan, ali ono što sam ja zaključila nije stvar samo u
tome. Krajnji ishod možda se može zvati tako ili kako god, samo moj zaključak
je da je bitno doći do točke da budeš zadovoljan, a od tada oko tebe sve se
vrti kao koncentrični krugovi na vodi.
Tvoj
unutarnji mir, zadovoljstvo, pa na kraju i sreća utječu na sve ono što se
događa oko tebe.
Dakle, što
sam htjela reći?
Mudrost… Pa,
svakome od nas je mudrost nešto drugo, ali svima zajedničko je da si uvijek na
tom nekom dobrom mjestu. Za mene su to unutarnji mir i mali trenuci sreće, ta neka
mudrost koju sam doduše shvatila tek nedavno.
Ipak, svaki
zadovoljni slijedeći dan novi je uspjeh, a to je ono što ja smatram mudrošću.

Nema komentara:
Objavi komentar