kuće

 

Oduvijek me fasciniraju stare kuće.

Nekako mi upadnu u vidokrug kada negdje putujem ili slučajno dođem u neko novo mjesto.

 

Polu srušene stare kuće imaju taj neki duh prošlih vremena. Kažu da upijaju energiju onih koji su boravili u njima. Pa i ja osjećam sve njihove težnje, sreće, tuge, nadanja...

Ali osjećam i neku težinu koja se nadvila nad napuštenim kućama, kao da su ljudi koji su otišli isisali i odnijeli sa sobom sav život.

 

Kao dijete sjećam se mnogih kuća u kojima sam boravila.

 

Baka i djed s tatine strane bili su siromašni i živjeli u zaista danas nezamislivim uvjetima. Kuća je imala zemljani pod, niti je imala struje, niti vode. Ali oni se nikada nisu žalili. Bakin kruh iz krušne peći bio je najbolji na svijetu. Šetnje s djedom po poljima i slušanje priča iz nekih davnih vremena zaista su bile posebne.

 

Drugi baka i djed, s mamine strane, bili su u kuću do njihove. Oni su živjeli malo drugačiji život. Ipak je baka bila donekle školovana žena i šnajderica. Nije voljela seoski život i nekako je cijelog života žalila što nije ostala u gradu. Ali od kada se ja sjećam kod njih bi se uvijek svi skupili, bilo da se radilo o berbi grožđa ili o nekom drugom seoskom poslu. Dvorište puno veselih ljudi, nešto što se danas rijetko događa.

 

Kuću jedne prijateljice koja je išla sa mnom u školu pamtim po nečemu posebnom. Imala je bunar ugrađen u kuhinju i veliku zidanu peć na kojoj su ponekad djeca spavala zimi. Kao da su ostali zaleđeni u nekom davnom vremenu.

 

Kuća u kojoj smo mi odrasli, bila je vrlo obična, ali puna ljudi. Iako danas više ne živim u njoj, sjećam se majstora koji su stalno dolazili kod oca, žena kojima je naša majka šila, naših prijatelja...

 

Kuća u obližnjem gradu pored rijeke i ujaka koji je sam sagradio brod.

 

I jedne kuće koju sam jednom vidjela samo izdaleka, ali navodno je bila puna knjiga iz štamparije našeg pra pra djeda koji je otišao ravno u povijest.

 

Mogla bi ovako nabrajati beskonačno, ali i kuće imaju rok trajanja. “Dišu” samo dok ljudi žive u njima. I ma koliko bila nova i temeljito izgrađena nekada, brže će se urušiti ako u njoj nitko ne živi.