lončić

 

Ja uvijek živim u nekim svojim teorijama koje uglavnom nemaju veze ni s pameću ni sa životom (a čak nisu ni teorije zavjera tako popularne ovih dana). E pa jedna od njih je da pored Kera nema šanse da u našu kuću uđe miš. I tako jednog lijepo dana naravno da mi se teorija srušila kao kula od karata.

 

Prvo sam uznemiravala susjedu koja mi je dala ljepilo i otpravila me na spavanje. Drugi pokušaj je bio moj brat koji je još ležernije rekao da ne paničarim nego dođem sutra po lončić i orah.

I tako ostadosmo ja i nezainteresirani Ker i novi stanovnik u našoj maloj kućici. Pa što ću, od svega straha i užasa, sjetim se savjeta okoline da se više on boji mene nego ja njega i lijepo krenemo na spavanje.

 

Jedna od prvih pametnih ideja bila mi je da cijelu noć ostavim otvorena vrata pa će kao on išetati. Nećak se najviše oduševio kad je čuo za to i pitao koliko se još miševa, mačaka i tko zna kojih noćnih bića zalijepilo na onu moju zamku.

 

Slijedeća dva dana pravila sam se hrabra i uvjeravala samu sebe da je miš sigurno išetao. Niti sam ga vidjela niti čula, sve do dana trećeg kad se već dovoljno okuražio i šetao kao punopravni član obitelji, što je gotovo i postao.

Ker i dalje nije obraćao pažnju, pa dobro nisam se nadala da će se pretvoriti u mačku iako ni današnje mačke ne love miševe, pa mi je sve bilo jasno.

 

Tako da sam treći dan pokunjeno došla kod brata po onaj lončić i orah. Provjereni stari patent.

U međuvremenu naslušala sam se raznoraznih savjeta kako uloviti miša. Kako sigurno nije samo jedan. Uz to naravno i pokoju horror priču u koju sam čak i ja ovako strašljiva sumnjala da se zaista dogodila.

 

Te noći postavim ja taj navedeni lončić i orah na staklo, aparaturu kojom me u potpunosti opremio brat. Ali kako me dobro poznaje pitao je „a što ćeš ako se uhvati?“ Pa kad se stvarno uhvatio te noći, na moje beskrajno čuđenje i oduševljenje, naravno da sam zvala susjedu da ga iznese.

Ni to nisam mogla.

 

Dakle, miš je otišao u povijest. Ja i Ker nastavljamo s našim životom. Doduše, ima li još koji ili nas možda opet posjeti kroz naša gotovo stalno otvorena vrata, tko zna. Trenutno imam nekih drugih problema, jer me nešto opasno uštekalo u leđima… ali to je već za slijedeći nastavak…