Vltava

 

Tih je i sunčan ljetni dan, a rijeka mirno teče svojim tokom. Mali valovi sustižu jedan drugoga kao da se utrkuju tko će prije stići do nekog samo njima znanog cilja.

Kapljice lete okolo, zaigrane i bezbrižne.

Ne miču se ni grančice, ni lišće.

 

Čak i priroda oko vode je u skladu s ljepotom i mirnoćom.

Sve je puno mirisa i okusa ljetnog sunca.

 

Polako se diže vjetrić i tjera valove brže po rijeci.

Sva raskoš vrućeg dana okuplja se pa opet rasprši.

 

Lelujaju listovi i razigrane ptice oko vode. Kao da nitko od njih nema ni jedne jedine brige.

 

Sve snažniji vjetar gura vodu pred sobom najavljujući kišu.

Oblaci postaju tamniji i zgusnutiji.

Pokoja kap kiše dotiče vodu, a onda ritmično stapa se u jedno.

 

Suženje rijeke i natjecanje tko će bolje, tko će brže. Sve u skladu teče veselo i bezbrižno ne zastajkujući, kao život i smrt.

U jednoj nedjeljivoj cjelini. Krugu.

 

Sve je u skladu. Priroda, životinje, ptice… baš kao i rijeka koja im je dala isti taj život.

 

U trenu su oblaci gotovo crni i snažan ljetni pljusak opere krajolik. Ali samo na nekoliko kratkih minuta. Tu je da pokaže silu i snagu iz koje se ponovno rađa svaki novi dan.

A onda kao što je došao, odjednom prestane i dan se vrati istom veselom ritmu. Sunce koje se sakrilo ponovno pokazuje svoje sjajno lice.

 

Nakon krešenda i vrtloga sve se vraća na početak, kao da ga nije ni bilo i dalje plete svoju životnu nit. Zavija, skreće, oplakuje i vraća sve ono što je dalo.

 

Snaga novog života.

Svaki dan iznova.

 

 

 

(Preporuka: poslušati Vltava od Bedrich Smetana)