Božićni koncert

 

Nisam sigurna da li se koncert koji se odvija kod nas svake godine treba zvati Badnji ili Božićni koncert i što bi bilo ispravnije, ali nije ni važno. Važno je da evo traje već dvadesetak godina.

 

A počeo je zaista davno i sasvim slučajno. Jednom prilikom moj stari je časnim sestrama radio neku stolariju, a one su mu platile starim harmonijem. I taj stari harmonij donijeli smo u bakinu i djedovu kuću nekih davnih godina kad smo ondje živjeli. U to vrijeme s nama je živio i deda stari.

 

Harmonij se smjestio u hodniku, a soba dede staroga bila je baš preko puta. Sve i da je htio, koliko god već bio nagluh, nije ga mogao ne čuti.

 

Dobro, sad će netko pomisliti da smo na njemu svirali dan i noć. Baš i nismo, čak ni je kojoj je to nekako zvanje. Ali taj prvi Božić, tj. Badnjak, bila nas je puna kuća i netko se sjetio da bi mogli otpjevati dvije-tri Božićne pjesme.

O tom po tom kako je to zvučalo, ali uspjeli smo i dedu staroga izvući iz njegovog brloga.

 

Malo se kao ljutio, ali zapravo bilo mu je drago što nas je toliko na taj dan. Ili smo ga možda podsjetili na neka stara vremena kad je i on bio mlad…

 

Kada je kao mladi lugar na poklon dobio pušku iz koje je navodno pucao sam car Franjo…

Kada je svake nedjelje oblačio svečano lugarsko odijelo s drvenim pucetima i odlazio na misu…

Kada se znao vraćati kući nakon tri dana, a pratili ga svirači, pa samo onako šeretki mahne rukom, i ogrne reklicu…

Kad…

 

… e da, ali sad je bilo neko drugo vrijeme, a on nije imao već desetljećima živih prijatelja, pa makar i ovakvo pjevanje polu sluhista bar na trenutak mu je vratilo neka sretna vremena…