mikro ekonomija

 

E ako ste se pitali kako izgleda posao u našem malom selu, rado ću vam naslikati par sličica.

Ponekad se osjećam kao da živim u nekoj onoj seriji kako li se zvala, kuća u preriji, ili tako nekako, ali uglavnom sam stalno oduševljena svime što se događa.

Kao da konačno živim život.

Nije sve vezano uz posao, ali i kad nije sada je.

Pa tako, iz dana u dan ponovno se iznenadim, razveselim, zaigra mi srce, nebrojeno puta.

Na primjer kad po najvećem pljusku niotkuda doluta dečko koje sutra ide u svatove i naravno nije od momačke stigao skratiti hlače. Pa naravno, nije ni važno, sad ću ja to, začas, čak ću mu odnijeti da ih pokupi iz moje lokalne omiljene birtije.

Onda nakon metara i metara stolnjaka, čipke, raznih tabletića primjerenih za prvu pričest čovjek dođe subotom poslije podne u zadnji čas jer i njemu treba nekoliko, a šta će nije stigao prije.

E pored Božića, Uskrsa, svatova... tu su naravno i crkveni godovi ili što bi kod nas rekli, kirvaji. Ako su u proljeće, a i kad nisu, samo zavjese, zavjese.... i tako kilometri njih...

Dakle, slijedeće subote iz krevete me digne moja PR služba iz dučana i pita jesu li možda gotove zavjese koje sam tek jučer dobila.

Ali koje li su? Imam ih tri različite.

Pa ništa, krenem od prvog broja, a s druge strane neko sasvim treće selo u kojem nije kirvaj, a nisu još ni okrečili pa nije hitno.

Drugi broj sam potrefila, ali čovjek je čini se ljut. U daljnjem razgovoru ipak nije ljut, samo nije raspoložen za priče o zavjesama jer je baš iz noćne, pa mu kažem laku noć i odlučim ipak napraviti zavjese za ne daj Bože.

Samo, priči nije kraj. Traka ima serijsku grešku, pa mi ne preostaje drugo nego sjesti na bicikl i krenuti put dućana.

Usput mahnem tu i tamo nekome poznatom. Pohvale se s nečim što sam im napravila, u gotovo svakom dućanu netko pita za nešto, a nemali broj puta već imaju nešto što trebam ponijeti kući.

Tako ujutro ponesem dvije vrećice nečega što je gotovo, a vratim se s bar pet. Razmišljam lagano da nabavim one kutije kakve voze Glovo dostavljači, valjda će biti dosta.

I da ne zaboravim, danima pada kiša, ali ne dam ni tome da me smeta. Našla sam čak i kišobran, samo... vožnja biciklom s kišobranom, naročito kad je još i vjetrovitom zaista liči na borbu s vjetrenjačama.

Na kraju, vjerujem da ova moja mikro ekonomija nema vaš puno veze s onom pravom, ali mene veseli, a to je važnije od bilo čega drugog, zar ne?