obitelj

 

Ima puno vrsta obitelji... male, velike, nepotpune, funkcionalne, one malo manje funkcionalne ... iz njih svi mi potječemo, ma kakve one bile.

Obitelj je kažu temelj svega u životu i ja bi se složila. Mnogo govore o nama cijeli naš život.

Odakle smo, tko su bili oni koji su nas podigli, s kim smo odrasli, kakvi smo ljudi postali.

Kad pomislim na obitelj tako je istinita ona... možeš otići bilo kuda, ali bitno je da se uvijek imaš kamo vratiti.

I kao u svakom mehanizmu, obitelj se sastoji od mnogo kotačića. Koji ćemo mi biti sami biramo.

A svaki pa makar bio i onaj najmanji pridonosi radu tog najsavršenijeg mehanizma.

Moja obitelj je bila od onih velikih. Bučnih, radišnih, s puno različitih karaktera. I od svih njih sam dobila neki dio. Ne samo od roditelja i baka i djedova, nego i braće i sestre, a onda i djece, najviše od svog sina, ali i svih ostalih. Pa sada po malo i slijedeće generacije. Koja mi je uglavnom doduše po malo dislocirana, ali osjetim i njihov mali dio. Kako budu rasli biti će sve veći.

Onaj glavi zupčanik moje obitelji je bila majka. Brinula je o svima i svemu. O toliko stvari koje nikada nismo ni znali da su postojale i bile riješene samo kako bi sve funkcionirale.

I ono što su majka i otac stvorili prenijeli su na sve nas.

Pa taj mehanizam radi baš kao da su još uvijek tu.

Nekako se nadam da će raditi i kad nas ne bude, jer mislim da je to ono što porodica jeste.

Tkati to nevidljivo tkanje od generacije do generacije i bez da je izgovorena znati da ljubav nije samo riječ.